Danas smo se zaputili, trojica iz Korenice (el.prezidente Nikola, Zlaja
i jedan lik koji vozi ljude iz Korenice u Karlovacku bolnicu na
dijalizu) i ja, po taj stroj. Stroj je naime napravio jedan profesor sa
Tehnoloskog fakulteta, gdje smo danas isli po njega.
Korenicani su krenuli iz Korenice oko pola osam te su stigli do mene u
Dugu Resu oko 9. Tu su me pokupili te smo zajedno krenuli za Zagreb.
Kako je vozac imao sa sobom laptop i karticu za vajrles na koju je
prikljucio okruglu antenicu, putem smo plasili ljude tako sto bisno
uperili to u njih, dok su nas oni cudno gledali, a k tome smo jos bili u
bijelom kombiju sa zacrnjenim staklima sto je ulijevalo dodatni strah.

Putem smo takodjer pricajucu pokusavali zamisliti kako ta mashina ili
stroj izgleda.
Stigavsi u Zagreb prvo smo par puta okruzili kombijem Tehnoloski
fakultet ne znajuci da kruzimo oko onoga, sto bas trazimo. Samo sto je
tehnoloski fakultet u dvije zgrade, a mi smo naravno dosli pred onu
drugu. Tada smo se nasli sa dr. Hudecom koji nas je uputio u
"laboratorij" u kojemu se ta mashina nalazila. Kada smo ugledali mashinu
(ipak je to stroj), ugodno smo se iznenadili, jer smo ocekivali nesto
primitivno a ne ovako precizno napravljenu mashinu. Noseci u kombi
pokusavali smo shvatiti kako ona funkcionira. Stavivsi ju u kombi,
mashina je bila nasa, a nacin funkcioniranja nam je vec bio razradjen u
nasim glavama. Uz mashinu smo dobili i praskove za brusenje i zivu
(neznam zasto su nam dali i zivu ali ajd, nek se nadje). Nakon utovara
otisli smo na kavu gdje smo razgovarali o raznoraznim astronomskim, ATM,
maratonskim (onaj maraton koji se trci)stvarima, sa dr. Hudecom i dr.
Lidijom. Onako sretni posli smo iz Zagreba kuci. Nikola je cijelo
vrijeme mislio na onaj tokarski stroj koji mu je zapeo za oko u
"laboratoriju", te je silno zelio da otpisu i taj stroj sa inventara tog
laboratorija. Vozeci se po Zagrebu, kako smo stajali na par mjesta
uspjeli smo se spojiti na neciji vajrles pa malo prosurfati internetom
na tudji teret.
Na autoputu za Karlovac smo se sretno vozili i stalno zagledavali na
stroj i divili mu se, pitajuci sto bi nam sada rekli Beri i Stipe.
U Karlovcu smo isli pojesti burek, a Nikola je dosao na ideju da bi sada
ovako kao grupa (od nas 4) mogli dobiti popust na bureke ili jos bolje
da on kao vodja ove danasnje "ekspedicije" dobije besplatni burek.
Nakon bureka otisli smo na pivo u Karlovac te se opet spajali po tudjim
vajrlesima- ali ovaj pita bezuspjesno. Na pivi smo zakljucili da ce ova
nasa ekspedicija sa strojem koji smo dobili "znatno doprinjeti
znanstvenoj riznici naseg drustva".

Mene su vratili natrag u Dugu Resu, a oni su nastavili put za Korenicu.
Slike mashine mozete pogledati u foto galeriji

Dalje neznam sto je bilo.