header image
Pozadinsko zračenje
Ostatak zračenja prvotnog vrućeg svemira iz vremena njegova nastanka ( vidi teorija velikog praska); Danas ovo zračenje ima valnu duljinu oko 1mm i frekvenciju oko 3x 10 e11 Hz, a odgovara zračenju crnog tijela temperature 2,735 +/-0,06 , što se može smatrati temperaturom svemira. Pozadinsko zračenje je teoretski predviđeno četrdesetih godina 20. stoljeća, a bilo je otkriveno 1965.godine. Otkriće pozadinskog zračenja je veliki dokaz u prilog teoriji Velikog praska, pogotovo kad su 1992. godine. Otkrivene male razlike u njegovom intenzitetu; te razlike ukazuju na zgrušavanje materije u mladom svemiru i objašnjavaju današnji nejednoliki svemir.
Najnovije
Enciklopedija
Relativnost - opća teorija

Teorija koju je iznio Albert Einstein 1915. godine kojom nadopunjuje specijalnu teoriju u opisuje kako gravitacijska sila djeluje na prostor i vrijeme, Osnovni zaključak opće teorije je da geometrija prostorvremena pod utjecajem jakog gravitacijskog polja postaje zakrivljena, što uzrokuje gibanje raznih tijela.

    Na suprot Newtonovim zaključcima, gibanje planeta oko Sunca ne uzrokuje gravitacijsko privlačenje, već se planeti gibaju oko Sunca zbog zakrivljenosti prostora oko njega. Osnovni postulat iz kojeg je izveden ovaj zaključak je jednakost gravitacijske i inercijske sile (vidi masa); da bi opisao ovakva gibanja, Einstein je morao uvesti u rad neeuklidsku (ne-klasičnu) geometriju. Utjecaj gravitacijskog polja na fotone elektromagnetskog zračenja dokazan je i eksperimentalno: prilikom pomrčine Sunca moguće je uz rub njegovog diska vidjeti zvijezdu koja je zapravo iza Sunca, no ono svojom gravitacijskom silom zakrivljuje put fotona svjetlosti koja putuje sa zvijezde (vidi gravitacijska leća); to je dokaz u prilog zakrivljenosti prostorvremena.

    Ova je teorija tako objasnila i pomak Merkurova perihela, što klasična fizika nije mogla. Može se reći da sve postavke opće teorije nisu u cijelosti dokazane, ali neki eksperimentalni dokazi ipak govore u prilog nekim postavkama.