Početna arrow Satelitska snimka
header image
Olbersov paradoks
Paradoks tamnog noćnog neba kojeg je formulirao Hienrich Olbers 1826. godine. Pretpostavio je da je svemir nepromjenjiv, statičan i jednoliko ispunjen zvijezdama čiji se broj povećava s udaljenošću. Stoga bi se, gdje god pogledamo morala nalaziti neka zvijezda i nebo bi moralo biti blještavo, ali noćno nebo je ipak tamno. Međutim svemir nije niti nepromjenjiv, niti statičan, niti jednoliko ispunjen zvijezdama, već su zvijezde grupirane u galaksije između kojih se nalazi ogroman prazan prostor. Paradoks je riješen kada je, osim navedenog, otkriveno i širenje svemira i crveni pomak; količina primljene svjetlosti ionako se smanjuje s kvadratom udaljenosti, a zbog udaljavanja objekata koji zrače i njihovog crvenog pomaka svjetlost koju zrače još više gubi energiju i prelazi iz vidljivog u mikrovalno područje (vidi radio zračenje), pa je stoga noćno nebo tamno a ne osvijetljeno.
Najnovije
Enciklopedija
Zvjezdana nomenklatura
Označavanje zvijezda u zviježđima. Od 1603 godine Johann Bayer uveo je imenovanje zvijezda prema grčkom alfabetu: iza grčkog slova (pri čemu redosljed slova odgovara redosljedu po sjaju) slijedi latinski naziv zviježđa u genitivu, npr. beta Cygni je druga najsjajnija zvijezda u Labudu. Nakon što se potroše grčka slova zvijezdama slabijeg sjaja dodjeljuju se najprije mala, a zatim velika slova latinice. Promjenjive zvijezde označavaju se lovima R do Z, zatim dvostrukim kombinacijama, a ako je i to nedovoljno (mogu se složiti 334 kombinacije slova) označavaju se slovom V (od eng. Variable star = promjenjiva zvijezda) i brojkom: V335, itd.